Život u strahu
Najbrutalniji čovjek u Iraku nije Sadam Husein nego njegov stariji sin Uday, već dvadesetak godina predsjednik Olimpijskog odbora i Nogometnog saveza zemlje koja je i prije američkih napada živjela u posvemašnjem siromaštvu i strahu. Teško je i zamisliti kako mnogobrojni Iračani žive pod Sadamovim režimom, a prema svjedočenjima iračkih sportskih zvijezda koje se nalaze pod izravnom Udayevom paskom, sportaši su česta meta iživljavanja poremećenog glavnog sportskog dužnosnika u Iraku.
Uday Husein ili Mesarev sin, kako ga mediji nazivaju, sigurno je najbrutalniji član te omražene iračke obitelji. Kao malo dijete navodno se igrao s granatama, a već s deset godina pratio je oca u obilasku prostorija za mučenje smještenih u poznatoj Palači kraja (Qasr-al-Nihayyah) gdje su okončali mnogobrojni Sadamovi politički neprijatelji. Već sa 16 godina Uday je počinio prvo ubojstvo ubivši profesora koji ga je osramotio pred djevojkom, a time se tada javno hvalio pred kolegama iz škole.
Gotovo 20 godina taj isti Uday najmoćniji je čovjek iračkog sporta. 1984, kad mu je bilo 20 godina, otac mu je povjerio Irački olimpijski odbor i Nogometni savez nadajući se da će Uday moći ponovo izgraditi potonuli duh mladih ljudi iračke države. U iračko-iranskom ratu, koji je trajao dugih osam godina, ubijeno je stotine tisuća mladih Iračana i Sadam je mislio da će uspjeh u sportu obnoviti nacionalni ponos.
xxxxx
Ahmed Kadoim, FIFA-in sudac koji je iz Iraka pobjegao prošlog prosinca, ispričao je vrlo sličnu priču, a nastradao je jer nije poslušao Udayevu želju da namjesti nogometnu utakmicu u svibnju prošle godine.
- Bio sam sudac na utakmici između Al-Shorta i pripadnika zračnih postrojbi. Rekli su mi da Shorta treba pobijediti, ali sam odbio sudjelovati u namještaljki i utakmica je završila neodlučeno, 2:2. Nakon utakmice Udayevi ljudi odveli su me zatvor Al-Radwaniya i tri puta dnevno mlatili gumenim cijevima i štapovima. Kazna je iznosila po deset udaraca svaki put. Kad sam krvario, natjerali su me u bazen pun izmeta, a iako je prošlo gotovo godinu dana, još uvijek osjećam bolove po cijelom tijelu - rekao je Kadoim.
Udayeva mučenja uvijek su dobro smišljena. Udarcima po stopalima, što se zove falaka, najčešće kažnjava nogometaše. Na taj način slome se brojne manje kosti, pa žrtve neko vrijeme ne mogu uopće hodati. Odbojkaše je jednom prilikom natjerao u ćeliju koja nije bila viša od 160 cm, uz to je bila toliko mala da cijela ekipa nije mogla istovremeno sjediti. Dok su jedni zgrčeno sjedili, drugi su morali stajati skroz sagnuti.
xxxxx
Predsjednik MOO-a Jacques Rogge nedavno je izjavio da je njegova organizacija primila pritužbe o nehumanom tretiranju sportaša u Iraku, izjavivši da je sada sve u rukama olimpijskog Etičkog odbora. No, član MOO-a Richard Pound izjavio je:
- Važno je zapamtiti da su ovo samo iskazi, a moramo biti sigurni da sve to nije vezano uz sukob Iraka i SAD-a, da nas nitko ne iskoristi kao propagandu. Nikad se ne zna.
Nakon tih riječi Sharar Haydar, bivša iračka nogometna zvijezda koja je uspjela pobjeći iz Iraka, samo je dodao:
- Gadi me da netko uopće može tako nešto reći. Volio bih da prijeđu rukom preko naših ožiljaka, da vide bol u našim očima i kako plutamo u kanalizaciji. Tada nitko više ne bi sumnjao.